Promises
Evo me nakon duuugo vremena. Nisam baš imala vremena zbog škole…ah…ta škola mi reže osmijeh s lica. :/
A i nije mi se baš dalo, honestly. Od mog zadnjeg pisanja se , doduše nije ništa promijenilo.
Danas nisam bila vani. Subota je…a ja sam subotu provela u sviranju, farbanju kose u crveno, u razočaranju jer se boja i nije baš onako primila kako je bilo predviđeno i učenju povijesti i geografije…subota. Hm. I daaa!!! Jela sam finu maminu tortu od čokolade! Pozdrav mami!
Tina, izdajico ,mala, ja te ko tumplek čekam na msn-u,a ti sigurno papaš nešto fino čokoladno.
Enivej…život je zadnje dane i malo naporan,rekla bih. mislim, 1. mjesec je počeo, mogu s pravom reći , grozno. Katastrofalno. Baš se sve nekako krivo poklopilo…ne znam. Valjda su mi zvijezde takve bile. Što ja znam.
Nisam baš dobro društvo u zadnje vrijeme…nisam baš ni za nekakve pretjerane izlaske. Tako volim ovih , svega par ljudi koji su oko mene. Toliko su dobri, toliko im vjerujem. Ne obećaju puno,ali zato kad i nešto kažu, znaju da će to i učiniti. Znaju da je to zasigurno u njihovoj moći. Tako mi je drago što ste tu…hvala vam,ljubice moje.
Voljam vas…tina, luka,axy,jan,nina,nikolina,jana,hana,martina……..RANA SRETAN TI 18. ROĐENDAN!!!! SREĆO MOJA PUNOLJETNA!!! I SALETU TAKOĐER SREĆAN ROĐENDAN. VELIKI POZDRAV , MOMCI!
ne vjeruj ljudima
ljudi su zlo...
to je činjenica. postoje iznimke,ali ja osobno smatram da je na svijetu puno više zlih ljudi. imala sam tri prijateljice. bile su moje rame za plakanje, bile su moji personificirani dnevnici, moji psihijatri. moje sve.
s vremenom sam shvatila da mi zapravo treba samo jedna od njih. ona s kojom sam bila od početka. ona koju bezuvjetno volim. istu stvar su očito shvatile i one dvije. naše prijateljstvo se razbolilo. u početku je to bilo samo kašljucanje, ali s vremenom su dolazili na vidjelo već konkretni simptomi tuberkuloze. prijateljstvo je umiralo...umiralo je polako i sigurno.
ja sam bila okrutna i to me nije žalostilo. kad je prijateljstvu trebala pomoć, nisam se ni okrenula jer nisam marila. to su činile i one.
jednoga dana, nakon smrti prijateljstva koje je bilo zaboravljeno, bez sprovoda, bez spomena, meni su počeli prilaziti ljudi koji su znali tajne koje sam davno povjerila dvijema prijateljicama. to je pomalo zabolilo jer koliko god nisam tugovala za ionako neželjenim prijateljstvom...ja nikome nikada nisam rekla njihove tajne. i sada, kad se ljutim zbog mnogih stvari, ne namjeravam ljudima govoriti o davno izrećenim tajnama. ne razumijem...zašto se ne možemo jednostavno ne družiti? zašto je potrebna osveta?
ali, vjerojatno na to nikada neću dobiti osgovor. stoga je najbolje, ne vjerovati ljudima.
enivej, sutra počinje škola i to je poprilično tužno.
šaljem veeeejiki hugek, nikolinici, nini, emi, eli, chuck, lori koju sam jučer srela, luki, saletu, rani, franu i mojim dragim ljudofima s bloga.
cmok! idem s franom na kafu.
Moja protekla godina
Za proteklu godinu sa sigurnošću mogu reći da mi je bila najbolja.
Počela sam otkrivati svijet, sebe, osobe oko mene.
Dada. Bila je u svakom slučaju prekul. Zadovoljna sam sobom. Time kako sam preživjela prošlu godinu.
Shvatila sam da je sreća, osmjeh i smirenost cijela tajna dobrog života. Život je veoma šajni.
Divno je kada hodaš gradom i osjećaš se kao da iz tebe izlaze crvena srčeka sa točkicama svijetle nijanse roza boje i tamnoljubičastim prugicama. U cijeloj toj priči se i nađe poneki šareni mjehurić od sapunice.
Puno sam se više prošle godine družila sa svojim prijateljima. Ili barem osobama za koje sam mislila da su prijatelji.
Shvatila sam da se ponekad neke stvari niti ne moraju riješiti. Jednostavno…neke nesuglasice mi nisu bitne ako mi i same te osobe nisu bitne. Bolje je da to ostane u zraku jer ionako se neću previše truditi oko svega toga ako se i nešto riješi. Ali to ne znači da ja ne volim te osobe ili da ih možda mrzim. Dapače, ima veoma dragih ljudi ,ali znate kad jednostavno ne možete s nekim normalno razgovarati ili pak kad razgovarate s njim drži glavu nagnutu u jednu stranu,a vi biste htjeli da je drži na drugoj strani. Zahtjevna sam ja. Ali tako barem znam da ću uvijek imati samo jednu najbolju prijateljicu u jednog najboljeg prijatelja. Ili bolje rečeno…svega dva prijatelja, a ostalo su poznanici? Ili tako nešto…
Morat ću sada naglo završiti.
I da, nisam vam uopće rekla kako je prošlo slavlje. Bilo nam je predobro, bili smo malo i vani, grudali smo se i smijali se sami sebi. Drago mi je što sam staru godinu ispratila s prijateljima i poznanicima. Ljubim vas!
Na kraju, želim vam gro gro onog meni najvažnijeg , ljubavi i sreće, zdravlja, uspjeha u školi , poslu i životu, dobrih odnosa s ljudima, uravnoteženosti, dobre, pozitivne energije i visokih frekvencija, dobre zabave, novih prijatelja i dobrih odnosa s ljudima!
Pozdravljam emicu, axla , luku, ranu(silo nečista), reicu, ticu…ako sam nekog zaboravila neka mi odrubi glavu.
novogodišnja groznica
dragi moji kod mene vam vlada takva novogodišnja groznica da je to jezivo.
svi nekud jure, žure, nikoga ne možeš uhvatiti ni za jednu malu bijednu kavicu. doduše, ane mi je bila spas neki dan...a i moja draga ,draga osoba.
moram pomagat u spremanju stana, moram tati pomagat oko slaganja podruma, stara godina je u ponedjeljak ,a ja još ne znam da li ću ić na taj vražji tulum ili ne.
nikad nisam voljela te sve pripreme oko nove godine. ubija me to.
slavlje za novu godinu još ni ne pokuca na vrata,a meni je već dosta svega i tuluma i ljudi i tog bezgranično glupog običaja...
no dobro...
krenimo malo o proteklom božiću.
bio mi je lijep ove godine. baš da.
provela sam ga s ljudima koje volim i bilo je lijepo.
zanima me kako ste vi proveli badnjak i božić?
i još me nešto zanima...gdje ćete vi za novu godinu?
snijeg ispere boje, sunce...ispere sve,ali tebe i mene...ne?
pomalo tužan naslov, vjerujem da bi se svi složili.
sretna sam...stvarno jesam. no...postoji ipak nešto što moju sreću narušava. zašto nam se to događa? zašto me ne voli? strašno je kad primjetiš kako se polako i sigurno udaljavaš od nekoga tko je svaki dan živio s tobom život. prijateljstvo...strašno je kad primjetiš kako te to živo biće ignorira i kad se osjećaš glupo kraj njega...stvrano se ojsećam glupo. nisam sigurna u nas. nisam sigurna u naše prijateljstvo. žao mi je...
15.12.2007. u 13:21 |
24 Komentara |
Print |
# |
^
mala stanka
hej ,hej, vi,vi!
ovaj post ću posvetiti opravdavanju svog nepisanja.
dakle, slušajte vi mene.
bojim se da se neću javljati dok škola ne završi. vjerujem da ste svi vi u istoj situaciji, ali meni je stvarno stiska.
lijepo kad počnu praznici ću ja normalno počet pisati,kao i inaće.
zato, ljudi moji, budite pozdravljeni još ova, kolko? dva tjedna...i uživajte ako možete.
doći ću tu i tamo na blog, ostaviti koji komentarčić, vi komentirajte ili nemojte komentirat...mislim neće bit ništa za komentirat, so...
to bi bilo sve za danas, a sad moram ić učit.
i da...moram vam poručit,
what it all comes down to
Is that everything's gonna be fine fine fine
PLEASE…DON'T GO…
Toliko sam sretna…a ponekad se toliko bojim.
Prelijepo mi je da bi se stvarno dešavalo…predobro se osjećam da bi stvarno bila istina.
Da li je moguće da je tako dobro? Da li je moguće da je tako ispravno?
Bojim se da će otići kao što je i došlo.
Toliko volim ljude oko sebe…ne želim ih pustiti da odu. Ne želim!
Što ako nas nešto razdvoji? Što ako ne bude više ničega? Ako ostanem sama?
Ne znam …ali znam da ću uživati u svakom trenutku jer…sretna sam. Zašto onda razmišljati o nečemu što se možda nikada neće dogoditi? Trebam malo razbistriti tu svoju glavu i razmišljati o sadašnjosti.
Danas ako bog da idemo u avenue mall.
Hvala na žrtvi, ljudi.
Toliko smo toga propustili u ovih mjesec dana,ali obećajte mi da ćemo sve nadoknaditi.
Enivej, jučer je bio villiju rođendan ,pa se idemo malo podružit. Da su okolnosti drugačije bilo bi svega,a ovako…samo naš dobri stari avenue mall. A ljubica naša. Hehe, jučer sam se tako smijala tini kad je došla meni na vrata , stala na sred hodnika, izvadila upaljač i onu malu svjećicu za tortu i počela pjevati sretan rođendan. xD
Enivej, jučer sam išla odgovarat biologiju. Dobila sam 5.
Danas idem geografiju…imam strah…kako bi francuzi rekli.
DD. ali sve će proći savršeno. kao i uvijek.
Nemoguće je postalo moguće
Em…ja zapravo ne znam zašto sam stavila ovaj naslov. Ali tako dobro zvuči, zar ne? Danas sam pričala s mojom cuuurom ane na msn-u pa je izrekla tu veoma dubokoumnu rečenicu „nemoguće je postalo moguće“.
No da…imam vijesti imam vijesti. Ako draga viša sila pomogne ,sljedeći tjedan grem u školu.
Ahem. Ahem. Da čujem pljesak!
No da…primijetila sam kako me mogu jako male stvari naživcirat, a na neke koje bi me trebale niti ne obraćam pažnju. Najprimjer, msn-om hara neki ukleti vajrus i cijelo vrijeme mi ljudi „šalju“ jer oni ni ne znaju da se to pošalje, neke datoteke. Reko, kssssss…poludila sam na to. Možda ipak ovaj naslov ima nekakve veze jer ćem uskoro hodati po svijetu i ić na opatovinu i tako to. Ma jedva čekam!
Večeras baš nisam pjesnički inspirirana…uopće. Baš sam htjela napisati nekakvu pričicu lijepu,ali me prošlo. I sad sam sama sebi dosadna jer znam koliko me na blogovima živciraju oni suhoparni, dosadni postovi.
Joooj. Trebali bi naći blog lane jurčević…da je malo zafrkavamo. Hehe. Sad sam se sjetila frenda koji je poslao, ja mislim na net poruku dok je bio lanin spot „lana jurčević, hoćeš biti s menom“? /Evil laugh/
…enivej, da spomenem malo mojedrageljudekojisuuvijekuzmeneikojemnogovoljam.
Tina je nakon nekoliko mjeseci nepisanja bloga provalila da ona ne zna što bi pisala, da će možda čak odustat od toga…ane je jedno veliko ANIME…joooj. Ja sam ih nekoć gledala. Bila sam zaljubljena kao mala u onog lika iz mjesečevih ratnica „maska u smokingu“. /smeh/
Zanima me da li i vi gledate anime? Ane,ane. Čak ih i crta. Potpuno je opsjednuta.
Hilde je jedno veliko hrključ/šokota. Vulture je buban...držimo mu fige da nije „the thing“.
Enivej, napravit ću jedan veeeejki album sa slikama di ću stavit cijeeeelu ekipu pa da nas gledate kako smo divni i krasni…i rumeni.:/
Ali treba se prvo nabavit slika s koncertića razno raznih ili iz otoka, melina , pijanki na bundeku …nove godine. Bit će toga za gledat. Ooo bit će.
Do sljedećeg čitanja…zgrobom…počivali u miru…bogu hvala…
reži me, čupanje u knjižnici, satyricon i...jbg vrijeme provedeno doma.
daklem...
danas je reži me! ou yea...ta serija postaje opsesija.
još prije par tjedana je nisam podnosila,a sad...wuuuu. ne mogu bez nje.
baš je...čudna. da,to je prava riječ. čudna je.
ah,eto. kad is bolestan se počinju gledati stvari koje nisi volio i počinju se voljeti stvari koje nisi volio. eh...that's the way the story go...očito.
enivej, jedina zanimljiva stvar koju sam danas čula jest da su mi se frend i frenidca nemilosrdno počupali u knjižnici. što verbalno,što fizički...hahaha. da mi je to bilo vidjeti. umjesto da sam bila tamo,ja sam se cijelo vrijeme doma drogirala satyriconom...ali ok. i to je dobra zabava. ou yea.
ne mogu više. ne mogu.
već sam mjesec dana doma. fali mi sve. fali mi vanjski smrdljivi zrak.
fale mi ljudi. fale mi one bakice iz mog kvarta koje na sve momke s dugom kosom reagiraju "ahah ah. kud je otišao ovaj mladenački svijet? ne razlikuju se više muški od ženskih." hu...strašno.
fali mi onaj predbožićni osjećaj kad smo u gradu...taj hladan zrak, blijeda ,hladna lica, okićeni grad,noć...čajevi u zvuku koji mi je zapravo uvijek bio presvijetal...za to neko doba je runa čak bolja...fali mi onaj blag,ali hladan i oštar povjetarac, veselo hihotanje moga društva i pjesme s gej prajda koje dečki zdušno pjevaju...
evo i jednog spotića, za kraj.
dimmu borgir-the promised future aeons
halo halo ovde istina!
dobri dan.
žao mi je što dugo nisam pisala,ali istina je da moram mirovati, da je moj laptop spor i nda mi se neda svađat se s njim, a da nisam često na ovom kompu jer mi se uhvatio neki virus ,pa se sad hrvam s njim,a i moram puno učit, a kad ne učim frendovi su mi u posjetama.
fali mi blog,fali mi msn...fale mi stvari koje mi prije nikad nisu falile,kojima nisam pridavala neku veliku važnost. neki dan sam na par minuta izašla van, udahnula sam svjež zrak,vidjela par crvenih listića koji su pali na tlo kraj mene...fali mi sve to. no,dobro. sad će mi doć moja tina sa bilježnicama, pa moram poć.
veliki pozdrav za tinu, ane ,kreneka,hilde,tilena,sajkija,vultura i cijelu pg.
papa
ps- žao mi je što vam ne mogu često ostavljati komentare...svima ću doći na blog .ćim budem mogla
javljam se ja-mononukleozičarkaaa
dobar dan svima, koliko vas ima.
evo,da vam se malo javim, istina, bez ikakve namjere,smisla i inspiracije,ali tek da vas podsjetim na moj blog. heh.
evo, nadam se da smo vam u prošlom postu svi lijepi divni i krasni.
enivej,da skratim. ja sam vam bubana...ueeee...ali ok. i dalje je sve tako šajni i veselo i šareno. weeee.
sad vas moram pozdravit jer moram poć.
hug3/poljupci
klan "Crna bandana" pridruži se ili umri!
sigurno se pitate ćemu ovakav naslov. ili ne...
ali ja ću vam htjeli vi to ili ne objasniti.
klan "crna bandana" je osnovan dana 4.10.2007., daklem danas.
koje su važnosti i svrha klana? svaki petak se nose crne bandane,a razlog tome je što sljedeći dan,daklem subota,a već i u petak na večer počinju pijanke, okupljanja na opatovini,u otoku...
slavimo kraj pakla i početak raja,ukratko. koji su ciljevi našeg klana?
ne znam.
enivej,počnimo malo o proteklom tjednu.
ne mogu vjerovati koliko me "netko" voli.
hvala nekome ili pak nećemu što je tako prošao tjedan kako je.
daklem, trebali smo pisat kemiju koju nisam naučila jer nisam vidjela smisla u tome s obzirom na obzir da nisam ništa pod milim bogom shvatila.
dalje, dobila sam 5 petica, ta otvorimo bakardi za to! weeee
i tudej smo trebali pisatu fiziku koju sam doduše naučila,ali nisam znala rješavati zadatke i pogodite što je bilo. nismo je pisali! weeee!
dakle...ja sam jako sretna jer je sve jako divno.
i evo spotića...pjesma nije baš tako vesela,ali je predivna...baš je divna.
I loooove you just the way you are
samo da priopćim nešto ovom najčešće okrutnom,crnom i prljavom svijetu, koji nas često odvlači u neke vode iz kojih se na prvi pogled ne možemo izvući...ja sam vesela.
veoma.
mnogo.
mnogo.
svijet je za mene trenutno šaren. vidim crvene,ljubičaste ,pa čak,pokoj rozi balon.
vidim fiiiiiine lizalice u raznim bojama,gledam u tako blještavo zelenu travu da me bole oči od nje. tj,bolile bi me da osjećam bol. ali mojom dušom vlada tolika euforija da ni pain više nije pain.
nema razloga mojoj sreći...
ok,možda jedino što mi je školska godina počela savršeno,,jednostavno nije mogla bolje i da je na bilo koji drugi način počela,ne bi bilo tako dobro.(ne mislim na školu,ali i to,naravno).
sviram,pjevam, u glavi stvaram neki svoj svijet,koji drugi ljudi ne vide i vjerojatno je tako i najbolje jer bi ga pokvarili.
svijet je lijep.
život je lijep.
on ti može biti najbolji prijatelj. i sad sam izgubila nit jer sam se iz nekog nepoznatog razloga zagledala tu,sa strane gdje piše "seks". ugl,ove kategorije pokraj posta.
/smeh/
e,da. sjetih se. znate zašto je još sve divno?
jer sam počela ljude voliti ovakve kakvi jesu. divni su.
budite što jeste. budite dosadni. budite gunđala, jer...to ste vi.
ali nemojte glumiti ,nemojte željeti sebe pretvoriti u nekog drugog. to niste vi. vi ste posebni. vejrujte. vi ste jedinstveni. i vjerojatno ću vas zavoliti baš takve kakvi jeste.
ali ako ste vi osoba koja gazi po drugima, po mome malo srcu i mome svijetu...onda vam se duboko ispričavam i kažem vam. u mome srcu nema mjesta za vas.
oprostite.
